vode.rs
← Početna
Domaćinstva i industrija

Bazeni za kupanje

Nudimo kompletna rešenja za bazene — od idejnog projekta i izvođenja, do filtracije, hemije i godišnjeg održavanja. Iskustvo u privatnim, hotelskim i sportskim objektima.

Šta je obuhvaćeno

  • Skimerski i prelivni bazeni
  • Filtracija i automatska doza hemije
  • Slana voda (elektroliza)
  • Sezonsko i celogodišnje održavanje

Pristup kvalitetu vode

Upravljanje kvalitetom vode u bazenima je relativno složena problematika, pa je rešavanje problema najvećim delom bazirano na preporukama Svetske zdravstvene organizacije (SZO).

Bazeni mogu biti privatni (kućni), polujavni (hoteli, škole, klubovi, brodovi za krstarenje) ili javni. Svaki tip ima različite potencijalne probleme i različite stepene rizika za korisnike — pa zato i rešenje mora biti različito.

Pravilo koje primenjujemo kod pripreme bazenske vode glasi: pre dezinfekcije iz vode treba odstraniti organske materije. Tako se postiže maksimalan efekat dezinfekcije, uz minimalnu dozu sredstva i minimalnu količinu nusproizvoda.

Sa epidemiološkog aspekta, jedino ispravno rešenje je bazen sa recirkulacijom — voda se postepeno zagađuje upotrebom, prečišćava i vraća u bazen.

Filtracija

Svaki bazen poseduje filter za fizičku filtraciju. Filterski sloj je obično od kvarcnog peska različite granulacije, a sve češće se koriste i višeslojni nasipi (kvarcni pesak, stakleni pesak, zeolit, antracit, turbideks).

Na početku filtracije sloj je čist i pad pritiska je mali. Tokom rada se u sloju nakupljaju čestice mutnoće, pa porozitet opada i razlika pritiska raste — to je indikator da je filterski sloj zaprljan i da je vreme za pranje. Ako se ne pere, kvalitet profiltrirane vode opada (porast mutnoće, rizik od prolaska protozoa i ameba).

Da bi se efekat filtracije dodatno poboljšao, primenjuje se flokulacija (upahuljivanje). Ona uklanja koloidne čestice koje se ne uklanjaju samom filtracijom, a u reakciji sa hlorom mogu da formiraju toksične trihalometane. Dobro vođena flokulacija uklanja oko 80% prirodnih organskih materija pre hlorisanja.

Parametri kvaliteta bazenske vode

Doziranje hlora je najčešći način dezinfekcije bazenske vode. Hlorisanje uklanja bakterije i alge — bez njega se mogu razviti E. coli, salmonela i legionela. Topla voda dodatno ubrzava razvoj mikroorganizama i algi.

Optimalna količina rezidualnog hlora u bazenima za kupanje je između 0,5 i 1,0 mg/l. Periodično se primenjuje šok-hlorisanje da bi se eliminisali mikroorganizmi koji su opstali tokom redovnog tretmana.

pH vrednost je drugi ključni parametar — idealno je između 7,0 i 7,6. Van tog opsega hlor gubi efikasnost, pojavljuje se nadražaj očiju i kože, a oprema se brže troši.

  • Rezidualni hlor: 0,5–1,0 mg/l
  • pH: 7,0–7,6
  • Mutnoća: maksimalno 0,5 NTU
  • Slobodni hlor / vezani hlor: kontinuirano merenje

Korišćenje slane vode (elektroliza)

Sistem slane dezinfekcije proizvodi aktivni hlor in-situ, elektrolizom razblažene slane vode. Korisnici osećaju mekšu vodu, manje mirisa hlora i blaže iritacije kože.

Aqua Crystal projektuje slanu dezinfekciju kao integralni deo bazenskog sistema — sa pravilnom hemijom, pH kontrolom i adekvatnom filtracijom. Naše Hipogen R-CON i Hipogen CON jedinice su namenjene upravo ovom segmentu.